BENEDICTUS

To je obred svete Mise u onom obliku kako je služena sve do liturgijskih promjena načinjenih u godinama nakon završetka 2. vatikanskog sabora (1962.–1965.). Poznata je i po nazivu tridentska Misa jer je papa Pio V. nakon Tridentskog sabora 1570. godine izdao misal koji kodificira obred kako se već stoljećima prije toga slavio u Rimu. Zapravo taj obred potječe iz apostolskih vremena te se tisućgodišnjim organskim rastom iz njega razvio do oblika koji je došao do naših dana, tako da pridjev "tridentska" nije opravdan.

Iako je neki zovu i latinska Misa, to nije sasvim ispravno jer je latinski normativni jezik i "nove Mise", s kojeg se prevodi na narodne jezike, pa se i ona može slaviti na latinskom jeziku (kao što to primjerice čine neke redovničke zajednice). Usto, i "stara Misa" nije svuda bila služena na latinskom iako je tako bilo na golemoj većini mjesta. U nekim hrvatskim krajevima, a posebno u priobalju služena je na crkvenoslavenskom jeziku i misali su bili pisani glagoljičnim pismom, pa se u tom slučaju nazivala glagoljaškom Misom.

Postoje različiti nazivi, međutim ne postoji jedinstveni naziv, jer se do liturgijskih promjena 1970-ih jednostavno nazivala svetom Misom. Kasniji nazivi razvili su se iz potrebe razlikovanja drevnog ("pretkoncilskog") obreda Mise od novog obreda. Najprecizniji izraz bio bi sveta Misa po tradicionalnom rimskom obredu. Papa Benedikt XVI. u dokumentu pod nazivom Summorum Pontificum iz 2007. godine kojim omogućuje slobodnije slavljenje takve Mise zove je Misa prema izvanrednom obliku rimskog obreda ili Misa prema misalu Ivana XXIII. Misu koju poznaje velika većina katolika zapadnog obreda (rimokatolika) on naziva Misom prema redovitom obliku rimskog obreda ili Misom prema misalu pape Pavla VI. S obzirom da bi bilo nepregledno i zamorno svaki puta pisati ove dugačke nazive, mi ćemo radi jednostavnosti govoriti o tradicionalnoj Misi i novoj Misi, ne podrazumijevajući pri tome baš sva značenja ovakvih naziva.

Tradicionalna Misa nije nikada ukinuta. Iako je njezino slavljenje bilo znatno ograničeno i otežano nakon uvođenja nove Mise, ipak su pape Pavao VI. i Ivan Pavao II. uviđali da postoje pojedinci i skupine privržene tom prijašnjem obredu i dopuštali da se u nekim slučajevima služi tradicionalna Misa. Konačno je papa Benedikt XVI. znatno proširio mogućnost služenja i prisustvovanja tradicionalnoj Misi svojim motuproprijem (tako se naziva dokument izdan po vlastitom nahođenju, a ne preko primjerice neke kongregacije) Summorum Pontificum. Evo nekoliko bitnih rečenica iz tog dokumenta i pisma kojim ga je papa popratio: Čl. 1. … Rimski misal koji je odobrio sveti Pio V. a ponovno izdao blaženi Ivan XXIII. ima se smatrati izvanrednim izričajem … »pravila molitve« Crkve te mu je zbog njegove časne i drevne uporabe potrebno iskazivati dužno poštovanje. … Prema tome, dopušteno je, u smislu izvanrednoga oblika crkvene liturgije, slaviti Misnu Žrtvu prema tipskome izdanju Rimskoga misala koji je objavio blaženi Ivan XXIII. godine 1962. i koji nikada nije bio ukinut. … Čl. 2. U Misama koje se slave bez prisustva naroda, svaki katolički svećenik latinskoga obreda, biskupijski ili redovnički, može se služiti … Rimskim misalom koji je izdao blaženi papa Ivan XXIII. godine 1962. i za to mu nije potrebno nikakvo dopuštenje, niti od Apostolske Stolice, niti od vlastitoga Ordinarija. Čl. 4. Na slavlja svete Mise o kojima se govori u čl. 2, mogu se pripustiti, obdržavajući pravne odredbe, također vjernici koji to sami zatraže. … Što se tiče uporabe Misala iz 1962. godine kao izvanrednoga oblika misne liturgije, želim skrenuti pozornost na činjenicu da taj Misal s pravnoga stanovišta nikada nije bio dokinut i da je stoga načelno uvijek ostao dopuštenim. U trenutku uvođenja novoga Misala nije se smatralo nužnim izdavati posebne odredbe za možebitnu uporabu prijašnjega Misala. Vjerojatno se pretpostavljalo da će se raditi o malobrojnim izdvojenim slučajevima koji će se, jedan po jedan, rješavati na pojedinim mjestima. Međutim, ubrzo se nakon toga ustanovilo da nije malen broj onih koji su ostali snažno privrženi tome obliku rimskoga obreda koji im je od djetinjstva prirastao srcu. … Neposredno nakon Sabora moglo se pretpostavljati da će se potraživanje Misala iz 1962. ograničiti na stariji naraštaj koji je uza nj odrastao, no u međuvremenu je postalo jasno da i mladi otkrivaju ovaj liturgijski oblik, osjećaju njegovu privlačnost i u njemu pronalaze oblik koji im je osobito prikladan za susret s Otajstvom Presvete Euharistije. Tako se pojavila potreba za jasnijom pravnom regulativom, što se u vrijeme Motuproprija iz 1988. godine još nije moglo predvidjeti. Ove odredbe također imaju svrhu osloboditi biskupe dužnosti da uvijek iznova promišljaju kako treba odgovoriti u različitim prilikama. … U povijesti liturgije postoji rast i razvoj, ali nema raskida. Ono što je prijašnjim naraštajima bilo sveto, to i ostaje i za nas sveto i veliko, te se ne može najednom potpuno zabraniti ili čak proglasiti štetnim. Svima nam je na korist očuvati bogatstvo koje je izraslo u vjeri i molitvi Crkve, te mu dodijeliti zasluženo mjesto. Papa Franjo je 2021. izdao motuproprij Traditionis Custodes koji je ponovno nametnuo neka ograničenja u slavljima tradicionalnih Misa, ali nije ju zabranio.

Djelomično vam je na to odgovoreno prethodnim citatom iz pisma pape Benedikta XVI. Puni bi odgovor zahtijevao opširno i detaljno razlaganje, ali evo skraćene verzije. Tradicionalna Misa sadrži u sebi najsvetije i najvrednije što nam je zapadna kršćanska tradicija predala. Ona je temelj sve zapadne liturgije, ali i kulture, od veličanstvenih crkava do najljepših glazbenih i likovnih djela sakralnog karaktera. Ali, još mnogo više od toga, tradicionalna Misa na neusporediv način izražava euharistijsko otajstvo kršćanske vjere: ona je posadašnjenje i uprisutnjenje Kristove otkupiteljske žrtve na križu, savršeni odgovor na njegovu zapovijed na Posljednjoj večeri: "Ovo činite meni na spomen.", slika i predokus vječnog slavlja u kojem se anđeli i svetci klanjaju i hvale Boga.

Svaka valjano slavljena Misa ima beskonačnu i nemjerljivu vrijednost. Ipak, i vlastite karakteristike obreda, ali i konkretna životna stvarnost njegove upotrebe te, dakako, raspoloživost sudionika bogoštovnih čina utječu na njezine plodove. U tom smislu katolici privrženi tradicionalnoj liturgiji smatraju da im ona pruža bogatije i veće plodove.

Ne. Misa služena prema propisima redovitog oblika rimskog obreda je valjano služena Misa.

Ne radi se tu samo o osjećajima, ali ako vam je draže, možete se i tako izraziti.

Naš cilj je omogućiti svima koji žele slušati (prisustvovati / sudjelovati) tradicionalnu Misu da to mogu.

Započnite od stranice www.tradicionalnamisa.com i ondje navedenih poveznica.

Član Društva Benedictus može postati svaki katolik koji prihvaća ciljeve Društva. Pri tome se za redovno članstvo traži da je pristupnik punoljetan, a zakon traži i poslovnu sposobnost. Za članstvo u podmlatku primaju se maloljetne osobe uz suglasnost roditelja ili staratelja.

Ne. Takvoj osobi bismo predložili da upozna Katoličku Crkvu i postane njezinim članom. Ipak, Društvo će na različitim projektima rado surađivati sa svim ljudima koji u jednom ili više aspekata dijele njegove ciljeve i interese.

Nema nikakvih zapreka da strani državljanin koji razumije i prihvaća osnovne odrednice Društva postane njegovim članom.

Društvo je građanska udruga i gore navedene kategorije mogu pristupiti pod jednakim uvjetima kao i ostali. Ipak, trebaju imati na umu da neke osobe u crkvenoj hijerarhiji ne gledaju s naklonošću na tradicionalnu Misu. Iako Društvo strogo poštuje i čuva privatnost svojih članova, ipak postoji mogućnost da crkvene osobe koje se učlane u Društvo snose zbog toga negativne posljedice. Odluka o prijavi za članstvo ostaje na svakom ponaosob, a Društvo će bez obzira na formalno članstvo rado izaći ususret osobama u tim staležima i podržati njihove interese za tradicionalnom misom.

Jedna od temeljnih odrednica svakog katolika, pa tako i Društva Benedictus u cjelini, je vjernost Papi i mjesnom biskupu. To znači da unatoč širokom spektru mogućih mišljenja sadašnjih i budućih članova Društva, navedeni stavovi nisu prihvatljivi. Članovi Društva koji bi prihvatili i javno ispovijedali navedene stavove nakon pristupanja bit će automatski isključeni iz Društva.

Te podatke potvrđuje dotična osoba svojim potpisom na pristupnici u Društvo. Namjerno unošenje neistinitih informacija je osnova za isključenje iz Društva.

Detaljnije o pravima i obvezama članova pogledajte u Statutu. Članove potičemo da se angažiraju na različite načine u radu Društva, prema njihovim mogućnostima i željama, te potrebama Društva. Predviđene pogodnosti za članove bit će npr. popust pri kupovanju izdanja Društva, prednost u prijavljivanju na radionice itd. Ipak, osnovni smisao članstva je upravo u davanju podrške ciljevima Društva. Minimalna obaveza članova je plaćanje godišnje članarine. Time članovi praktično potvrđuju da im Društvo i njegova uloga nešto znači.

Za redovne članove članarina koju treba platiti tijekom kalendarske godine je 15 €, a za članove podmlatka 4 €. Članarina se uplaćuje na žiro račun Društva: Društvo Benedictus, Lašćinska cesta 42, Zagreb, 2402006-1100591166 (IBAN HR4124020061100591166). Polje za model možete ostaviti prazno, a u poziv na broj možete upisati vaš članski broj ili datum uplate.

Sve uplate možete izvršiti na žiro račun Društva: Društvo Benedictus, Lašćinska cesta 42, Zagreb, 2402006-1100591166 (IBAN HR4124020061100591166). Za uplate iz inozemstva pogledajte detaljnije podatke o Društvu. Napominjemo da će biti strogo nadzirano da se ta sredstva koriste samo na dopuštene načine i da se redovito polaže javno dostupan izvještaj o primljenim i utrošenim sredstvima.

Dobro je da ispunite sva polja koja možete. Ali, ako primjerice ne koristite fiksni telefon, dotično polje možete ostaviti prazno, a upišete samo broj mobitela. Polja koja definitivno morate ispuniti su ime i prezime, email adresa, datum rođenja, OIB, adresa te potpis.

S obzirom da je elektronička pošta (email) osnovni način komunikacije i informiranja u Društvu, savjetujemo vam da, ako je ikako moguće, otvorite email adresu (npr. besplatno na servisu gmail) ili da upišete adresu osobe koja vas može i želi obavještavati o elektroničkoj pošti poslanoj od strane Društva. Ako vam ove opcije nikako ne odgovaraju, označite kućicu "ne koristim elektroničku poštu". U tom slučaju možete za najvažnije poslove Društva kao što su izbori u Tijela Društva koristiti običnu poštu, ali morate naći druge načine da se informirate o događanjima u Društvu (npr. preko drugih članova Društva ili poslije tradicionalne Mise).

Isključivo kako bismo provjerili istinitost upisanog imena i prezimena te godišta i tako eliminirali lažne prijave u članstvo. Ako vam taj zahtjev predstavlja veliku muku, možete kontaktirati Predsjednika ili Zamjenika predsjednika Društva nakon tradicionalne Mise i oni će preuzeti vašu pristupnicu samo uz uvid u osobnu iskaznicu bez potrebe za kopiranjem.

Strani državljani šalju kopiju sličnog dokumenta iz svoje matične države, a pristupnici u podmladak neki dokument koji sadrži najvažnije informacije (npr. domovnica) ili kopiju osobne iskaznice roditelja ili staratelja.

Sve osobe koje dobiju uvid u vaše osobne podatke, a to su najvjerojatnije samo Predsjednik, Zamjenik predsjednika i Tajnik, držat će ih u maksimalnoj razboritoj zaštiti u skladu sa zakonima Republike Hrvatske. Mi poštujemo vašu privatnost i povjerenje.

Potičemo sve članove da prijave promjenu podataka koje su upisali u pristupnicu. Posebno je to važno za email adresu. Sve promjene trebate poslati na email adresu drustvobenedictus@gmail.com

Prema Statutu, Društvo zastupaju Predsjednik i Zamjenik predsjednika. Na sjednici Skupštine Društva 17. ožujka 2018. godine na te dužnosti izabrani su: Igor Jurić – Predsjednik Društva, Marko Banek – Zamjenik predsjednika Društva.

U ime Društva mogu službeno govoriti samo ovlašteni zastupnici Društva, dakle Predsjednik, Zamjenik predsjednika i eventualno osoba koju su oni izričito ovlastili. No i oni mogu govoriti službeno u ime Društva samo kada to izričito spomenu i kada se njihove izjave tiču područja kojima se Društvo bavi.

Ne, ukoliko nije izričito takvim proglašeno od ovlaštenih zastupnika Društva koji su se tako predstavili i za koje imate razumnu sigurnost da to doista jesu. Sve ostalo je privatno mišljenje.

Blaženu Djevicu Mariju Kraljicu častimo kao glavnu zaštitnicu Društva, a suzaštitnici su sveti Benedikt, sveti Ćiril i Metod te blaženi Augustin Kažotić.